Od kad se sjecam sebe sjecam se i ooooogromne potrebe da stvaram; oduvijek osjecam da ovdje, sad, svuda oko nas i u nama, postoji okom nevidljiv ali culima i te kako opipljiv, paralelan ovome, svijet od boja, muzike, oblika … neopisive ljepote .
I kad uspijem da utisam misli i najbolje sto mogu osjetim svoje tijelo, vrcavu zivotnu energiju u njemu, ogroman, nicim ogranicen, prostor kroz koji se krecem i u kom postojim, moja glava, moja usta, moj glas, moje ruke … krecu da stvaraju nesto za sta znam da je iz tog predivnog svijeta …i ja radim, komponujem, crtam, vezem, pjevam … i s ogromnim radosnim nestrpljenjem cekam da vidim sta ce se materijalizovati
