Poezija

Dotakni Dušu Dušom

Dotakni Dušu Dušom,
I rodiće se Svjetlost,
Usmjeri ih putem tišine,
Blaženstvo otvoriće vrata,
Hram u njemu,
Je Srce Tvoje,
I nema tajne,
Prisnost to je.

Ona susret taj učini,
Nam tako potrebnim,
Jer Ljubav, pobijedi strah
I samo ’’to’’ je
Što treba,
Na putu,
Do Sebe, Tebe ili bili Kog.

maj 2007. god.

Darivaj Sebe Stihom

Darivaj sebe stihom
I živi svaki tren
Ne spavaj, ne sanjari
Na pretek
Jer krades sebe i druge

I postaješ siromah
U bogatstvu
Hranis se mrvicama drugih
I uvjek nezadovoljan bivaš sobom
I stranputicom lutaš
A staze bijele čekaju
Stope tvoje
Skini okove svoje
Znam teško to je
Navika takmičar je naš
Al prevari ga smjelo
I pusti nek sužanj ugleda nebo
I nek mu srce
Slobodom zatreperi.

Septembar 2007.

Ne mjeri

Ne drži vagu u kući svojoj
I ne očitavaj mjeru okom
Prevaren možeš biti
Onim što se zove
Premalo ili previše
I nikad ne mjeri koliko
Odmjeri spoznajom
I ni manje ni više
Ne očekuj da dobitnik
I tebi podari isto
Ne upoređuj dato i primljeno
Ma i za djelić
Otkrićeš da nije isto
A onda eto grijeha, ego za tren posija
Otrovne strijele
Kroz zapeti luk
Imaju pravac i put,
A čemu sve to?
Daj ili darivaj u tišini
I jednom i sto puta
Ćuti , ne očekuj ništa
I dobićeš tako mnogo
Bezbroj puta.

Oktobar 2007.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>