Govor je ples ćutanja/tišine. ”Moje” pjesme radosna su igra Pune Praznine, kao izvora Svepostojanja. Najradije bi ih ćutao, ali ne pitam se…Stanje ljubavi i blaženstva ekspandivno je i teži da se na najrazličitije načine, kroz što više formi, ljudi, što više i dalje rasprostre. Ove pjesme, igra su upravo takvog svepostojanja i nadam se doprinos ljepoti življenja. Djelo su čovjekove prirode, a ne ličnosti.
Svaka pjesma nastala je u/iz meditativnog stanja (mentalne tišine), kao kreativni impuls. Ja niti jednu ne umijem ponoviti, sebe ne umijem citirati! Truditi se ne želim da ih pamtim, jer ih na Izvoru ima bezbroj.
Tamo mi je ipak najugodnije, gdje je stalno novo, svježe, drugačije!
23/1/2010.