Natalija – Nađa Zenović
Poezija:
TRAŽENJE SEBE 25.10.’08.
TRAŽIM TE IZA PRAZNINA , BLOKADA
POVRŠNIH SJEĆANJA, ZBRKANIH MISLI,
TRAŽIM TE IZA STRAHOVA, BOLA, KAJANJA.
TRAŽIM TE JER ZNAM, DA SI TU GDJE JE
NESIGURNOST, RUPA U STOMAKU,NEMIR U DUŠI.
ALI, NEMA TE.
RAZGRĆEM SJEĆANJA, LJUTNJU I OGORČENOST
GAZIM KROZ LOKVE TUGE, ALI, NEMA TE.
I GLE, NAZIREM TE U DALJINI.
USPRAVNO, UZDIGNUTE GLAVE
SVJESNO HODAŠ, STAZOM NADE I ODLUČNOSTI.
OSJEĆAM KAKO SPOKOJNO DIŠEŠ.
SVAKI TVOJ UDAH JE ZELENA LIVADA PUNA CVIJEĆA,
VRHOVI PLANINA, ŠUM TALASA,
A SVAKI IZDAH SVE ČISTIJI I SPOKOJNIJI.
KORAČAŠ ZADOVOLJNO, OTVORENA ZA SVE
POZITIVNO I LIJEPO,
OSTAVLJAJUĆI DALEKO ZA SOBOM
MRAČNU ŠUMU IZGUBLJENOSTI
GDJE SAM TE UZALUD TRAŽILA.
GLEDAM TE 01.11.08.
GLEDAM TE VESELU,
SA SJAJEM U OČIMA,
USPRAVNO HODAŠ SIGURNIM KORAKOM.
TVOJ OSMIJEH JE MIRAN,
TVOJ KORAK JE ODLUČAN.
IDEŠ NEKIM NOVIM STAZAMA,
NEPOZNATIM.
RADOZNALO HRLIŠ NAPRIJED
SIGURNA U SEBE I U ONO KAMO
I ČEMU SI KRENULA.
IDEŠ A NADA DA ĆEŠ SRESTI
OSOBU KOJU TRAŽIŠ
PRERASTA U ŽELJU I NEPOKOLEBLJIVOST
DA JE NAĐEŠ, DA SHVATIŠ
DA SI UPRAVO TI TA OSOBA
KOJA TI JE FALILA SVO OVO VRIJEME.
KAO MASLINA 07.11.09
KAO MASLINA, NA IZGLED KRHKA A JAKA,
STOJIŠ IZMEĐU DRUGOG DRVEĆA.
TRAJEŠ, JER TI SI MASLINA.
ŠTITIŠ GUSTOM KROŠNJOM OD SUNCA I KIŠE,
SOČNIM PLODOM OD GLADI.
KADA SVI ODU, ZABORAVE,
TI OSTAJEŠ JAKA I GORDA,
ČEKAŠ DA SE VRATE , JER,
MAJCI I MASLINI SE UVIJEK VRAĆAJU,
A MAJKA I MASLINA IH UVIJEK PRIME.
TVOJ LIST ZNAČI MIR, DAJ GA SEBI !
OSMIJEH 04.12.2008.
NOSIM OSMIJEH KAO CVIJET U REVERU.
ŠEPURIM SE SVJESNA DA MI DOBRO STOJI.
OSMIJEHUJEM SE JER SAM ZADOVLJNA,
OSMIJEHUJEM SE JER SAM SREĆNA,
SPOKOJNA , MIRNA.
I AKO NE ZNAM KAKO DA POČNEM
DRUGU STROFU,OSMIJEHUJEM SE.
GLEDAM U OLEANDER ISPRED SEBE
ZAMIŠLJAM, KAKO ĆE BITI LIJEP
KAD PROCVJETA,I TA ME SLIKA TJERA
DA SE OSMIJEHUJEM.
PROLAZE LJUDI ,GLEDAJU MENE
I OLEANDER ,ČUDEĆI SE I MENI I NJEMU,
A JA SAM I DALJE NASMIJANA JER MI NIJE STALO
ŠTO NAS NE RAZUMIJU.
JUTARNJA PJESMA 25.12.08
KAO RODITELJ KOJI UČI SVOJE DIJETE
PRVIM KORACIMA,
NJEŽNO NAS DRŽEĆI ZA RUKE
HODAŠ SA NAMA, KORAK PO KORAK.
SPREMAN ZA NAŠE NESPRETNE KORAKE,
ZA NAŠE PADOVE,
STRPLJIVO NAS USPRAVLJAŠ,
DAJEŠ NAM RUKU KAO OSLONAC
I PODSTREK DA NASTAVIMO DALJE.
UČEĆI NAS PRVIM RIJEČIMA
NISI STROG.
KROZ OSMIJEH NAS ISPRAVLJAŠ, DOZVOLJAVAŠ DA GRIJEŠIMO,
OBJAŠNJAVAŠ NAM RAZLIKU
U ZNAČENJU RIJEČI
TAKO DA TE RAZUMIJEMO,
DA POMISLIMO KAKO SMO TO I SAMI ZNALI,
„DA NAM JE STAJALO NA VRH JEZIKA“.
TI SI KAO BRIŽAN RODITELJ,
OMILJENI UČITELJ, ISKREN PRIJATELJ.
TI SI NEKO KOGA JE LIJEPO SRESTI,
NA KOGA JE LIJEPO POMISLITI.
TI SI NEKO KOME JE TEŠKO REĆI „ TI “,
JER TAKO PUNO ZASLUŽUJE „ VI “ .
SEBI 30.12.08
OPROSTI MI ŠTO SAM TE TRAŽILA
NA DRUGIM LICIMA,
PREPOZNAVALA U TUĐIM OSOBINAMA,
PRIŽELKIVALA DA BUDEŠ LIJEPA KAO ONA ,
ILI PAMETNA KAO ONA DRUGA.
OPROSTI MI ZA NEZNANJE,
POGREŠNO SAM NAUČENA.
OPROSTI MI ŠTO TE NISAM POZNAVALA,
ŠTO TE NISAM PRIZNAVALA,
OPROSTI ŠTO NISAM SHVATALA
KOLIKO SI VRIJEDNA, KOLIKO ME VOLIŠ
I BRINEŠ O MENI.
HVALA TI ŠTO SI ME PROBUDILA,
ŠTO SI MI DOZVOLILA DA TE NAĐEM.
HVALA TI ŠTO SMO JEDNO.
KAĆI I MILJI 31.12.08.
KAO DVIJE RUŽE
JEDNA U PUPOLJKU, A DRUGA TEK PROCVALA,
KAO DVA BISERA
ŠTO SIJAJU U MOM OKU,
KAO DVIJE POLOVINE
KOJE ČINE CJELINU MOG SRCA,
KAO DVA MOJA OKA.
KAO DVIJE PČELICE KOJE VESELO ZUJE
TRAŽEĆI SVOJE CVIJETOVE I SVOJE SVIJETOVE,
KAO DVA NAJLJEPŠA POKLONA ,
JA SAM DOBILA VAS.
VI ME ČINITE PONOSNOM,
VAŽNOM I SREĆNOM.
TREBAM LI REĆI KOLIKO VAS VOLIM ?
IGORU 31.12.08.
BEZ TEBE NIŠTA NEMA SMISLA
JER , TI SI SMISAO MOG ŽIVOTA.
TVOJA LJUBAV ME OPLEMENILA,
TVOJA PAŽNJA OJAČALA.
TI SI MOJ MIR, MOJ OSMIJEH NA USNAMA,
TI SI MOJ POGLED, MOJ DAH,
TI SI MOJ SAN I MOJA JAVA.
TI SI NEKO KO MI I NAKON
DVADESET GODINA GOVORI DA ME VOLI,
A MENI I POSLIJE TOLIKO GODINA
TO TAKO PRIJA I TAKO PUNO ZNAČI.
POKLON SEBI 02.01.2009.
JUTROS ĆU TI POKLONITI SEBE.
ŽAO MI JE ŠTO SI TOLIKO ČEKALA.
IZVINI ŠTO SAM TE UZIMALA
ZDRAVO ZA GOTOVO.
IZVINI ŠTO SI MI SE PODRAZUMIJEVALA,
ŠTO SAM MISLILA DA ĆEŠ UVIJEK BITI TU,
DA SI NEKO NA KOGA UVIJEK
MOGU RAČUNATI,
NEKO KO ĆE MI OPROSTITI SVE
GLUPOSTI, POVRŠNOSTI, GREŠKE.
IZVINI ŠTO SAM MISLILA DA JE
TVOJE STRPLJENJE BESKRAJNO.
IZVINI ŠTO SAM UVIJEK SEBE
STAVLJALA NA PRVO MJESTO
A ZABORAVLJALA DA LJUBAV
MORA BITI DVOSMJERNA.
IZVINI ŠTO TE NISAM PRIJE POTRAŽILA,
PRIJE SASLUŠALA,
PRIJE ZAVOLJELA.
IZVINI ŠTO SAM SE OTUĐILA OD TEBE,
ŠTO NISAM SHVATILA DA NE MOŽEMO
ŽIVJETI ODVOJENO,
DA MORAMO POSTATI JEDNO.
BIJELI KRISTALI 19.01.09.
SNIJEŽNA BJELINA KAO
MILION KRISTALA SIJA OKO MENE.
LJUDI KAO MRAVI JURE
SVUDA OKOLO.
SNIJEŽNE PAHULJE KAO BLAGOSLOV,
PADAJU PO MOM LICU I
DONOSE MI MIR.
OKO MENE LJEPOTA,
NA LICU OSMIJEH, U OČIMA SREĆA,
U DUŠI SPOKOJ, U SRCU PJESMA.
EJ, DA MI JE DA VIKNEM,
DA SVAKO ČUJE
KOLIKO JE LJEPOTE U MENI.
Zahvalnost 26.01.09
Kako zahvaliti Onome ko je učinio
da se ponovo rodiš .
Da ispraviš, što ispraviti možeš,
da vidiš što vidio nijesi,
da naučiš što znao nijesi.
Kako zahvaliti za osjećaj olakšanja
da nijesi zakasnio,
da još ima vremena.
Što pokloniti Onome
ko ti je poklonio novi život?
Ispravljena ramena, zadovoljan osmjeh,
odlučan korak.
„Budite sebi ukras i drugima pjesma“,
rekao bi On.
Možda bi takav poklon bio najdraži
Onome ko nam je sve ovo dao,
a nije očekivao , ni tražio ništa za uzvrat.
PROBUDI SE 26.01.09.
UMORE NAS PROBLEMI, SVAKODNEVICA.
USKOČIMO U KOLO NAVIKA,
JURIMO,RADIMO, JEDEMO, SPAVAMO.
PROĐU GODINE , A MI NE OSJETIMO,
MI IH NE PROŽIVIMO.
DA NIJE DJECE, STAŽA U RADNOJ KNJIŽICI,
BORA NA LICU, BOLA U KRSTIMA ILI ŽELUCU,
SJETE U GLASU IL’ POGLEDU,
NE BISMO ZNALI DA SMO ŽIVJELI.
PARE SE POTROŠE,
DJECA ODRASTU I ODU,
A MI, ŽALIMO ŠTO NISMO BILI
DRUGAČIJI, PAMETNIJI.
ZATO NASMIJEŠI SE ŽIVOTU,
PROBUDI DIJETE U SEBI,
ZAGRLI VEDRO NEBO I MODRO MORE,
OTVORI DUŠU I PUSTI KRIK DA ČUJEŠ SEBE,
DA OSJETIŠ DA SI ŽIV I ŽIVI !
KAD SI SREĆAN 02.02.09.
KADA SI SREĆAN, VIDIŠ BISERE
U KAPIMA KIŠE,
KADA SI SREĆAN ,JAKA BURA JE TEK MUZIKA
UZ KOJU SE DRVEĆE NJIŠE.
KADA SE SREĆAN SVI PROBLEMI
U TRENU, POSTANU MALI,
NIŠTA TE NE BOLI,
NIŠTA TI NE FALI.
TVOJ POGLED I TVOJ OSMIJEH,
DOVOLJAN SU RAZLOG ZA SREĆU.
MOŽDA POSTOJI I VEĆA,
ALI JA JE TRAŽITI NEĆU.
JA SAM NALIK DJETETU 03.02.09.
NE OČEKUJTE OD MENE PISCA,
NIT ZANESENOG POETU,
JA SE RIJEČIMA IGRAM,
JA SAM SLIČNA DJETETU.
MOJE RIJEČI NISU VELIKE,
JA NIŠTA NE PORUČUJEM SVIJETU,
JA SE U PJESMAMA IGRAM
JER, JA SAM NALIK DJETETU.
DOSTA JE VELIKIH MISLI,
DOSTA JE MISLENIH LJUDI,
JA TI SAMO GOVORIM,
IGRAJ SE, DIJETE BUDI.
ŽIVOT PREBRZO PROĐE,
STALNO SMO OZBILJNI, LJUTI,
JA TI SAMO GOVORIM,
NASMIJ SE ,DIJETE BUDI.
SLEĐENI U POKRETU 03.02.09.
POPUT LIKOVA IZ STARE BAJKE
ŠTO SLEĐENI U POKRETU STOJE,
I MI SMO NEGDJE ZASTALI,
GLUVI ZA ZVUKOVE I BOJE.
OKO NAS ŽIVOT CVJETA,
GOVORI, „OVO JE RAJ“,
AL’ MI SMO NEGDJE ZASTALI,
KAO DA JE VEĆ SVEMU KRAJ.
ŽIVOT NE MOŽEŠ SANJATI,
ZA ŽIVOT ŽIV MORAŠ BITI,
NE MOŽEŠ STALNO KUKATI
I SREĆAN MORAŠ BITI.
JER, ZAŠTO SMO ONDA ROĐENI,
AKO ŽIVJETI NISMO ZNALI?
BUDIMO MALO BEZBRIŽNI,
BUDIMO MALO MALI.
KIŠNI DAN 06.02.2009
MIRAN KIŠNI DAN,
SITNA KIŠA PADA,
ŠETAM PORED MORA
UZ ZVUKE TALASA.
NASTAVLJAM UZ BRDO
KOLJENA ME BOLE,
OKO MENE MIRIS ZEMLJE,
ZVUKOVI I BOJE.
SVE SAM BLIŽE VRHU
ZABORAVLJAM BOL,
SLATKI UKUS USPJEHA
JAČI JE OD TOG’.
POKLONJEN ŽIVOT 13.02.2009.
JUTROS SAM PREPEKLA
ZA DORUČAK TOST.
BIO JE TVRD I CRN, ALI
BACITI GA NISAM HTJELA.
NAMAZALA SAM GA
MASLACOM I DŽEMOM
I U SLAST GA POJELA.
BILA SAM PONOSNA DO NEBA
ŠTO SAM POKLONILA ŽIVOT
JEDNOM PARČETU HLJEBA.
OD SVANUĆA DO SUMRAKA 16.02.2009.
ŽIVOT PROLAZI
HTJELI MI TO ILI NE.
UJUTRO SVANE
PA PADNE NOĆ.
NA NAMA JE DA ODLUČIMO
KAKO ĆEMO ISKORISTITI
PERIOD OD SVANUĆA DO SMIRAJA.
NA NAMA JE KAKO ĆEMO
PROVESTI SVOJ ŽIVOT.
SVI IMAMO NA STOTINE OBAVEZA,
ISTO TOLIKO NIJESMO USPJELI
DA OBAVIMO.,
JOŠ STO NOVIH NAS ČEKA,
A ŽIVOT IDE……
JUTRO SVANE PA PADNE NOĆ.
GDJE SMO TU MI?
POTRAŽI SEBE I POSVETI SEBI
BAR JEDAN TRENUTAK
OD SVANUĆA DO SUMRAKA,
JER BRZO ĆE NOĆ.
PRIRODA I MI 16.02.2009.
NIJESMO LI NALIK SUNCU
KADA SMO SREĆNI?
TADA SMO VEDRI, ZRAČIMO I GRIJEMO
SVOJOM SREĆOM SVE OKO NAS .
KADA SMO TUŽNI ONDA SMO POVUČENI,
ĆUTLJIVI, BEZ SJAJA.
KAO ŠTO POSLE OBLAKA NEBO
POŠALJE KIŠU, MI PROLIJEMO SUZE.
KADA NAS NEKO NALJUTI,
DUVAMO LI POPUT BURE
KOJA SVOJOM SNAGOM IZVIJA DRVEĆE?
A KADA NAS NEKO RANI?
TA NAS RANA SLEDI ,
PA TAKO SLEĐENI
ZABORAVIMO KAKO PRIJA
TOPLINA SUNČEVIH ZRAKA.
KAKO MUDAR BITI 23.02.2009.
ČESTO SEBE PITAM:
KAKO MUDAR BITI ?
MUDRO GOVORITI ,
IL’ MUDRO ĆUTATI?
KAKO ĆUTKE REĆI
VIŠE NEGO S MNOGO RIJEČI?
KAKO VELIK BITI
PA MUDROST SAKRITI?
JA BIH HTJELA TAKVA BITI
PA SVE SEBI KAŽEM:
MANJE PRIČAJ, MUDRO ĆUTI
VIŠE ĆE TE CIJENITI!
AL’ BRBLJIVE MISLI MOJE
KO POTOČIĆ ZAŽUBORE,
NE SLUŠAJU ŠTO GOVORIM,
NIT’ SU MUDRE, NITI HAJU.
NIKAD MUDRAC OD MENE
ZAKLJUČIH NA KRAJU !
NIJE LAKO NI BRBLJATI
NEK ĆUTLJIVI ZNAJU !!!
PRAVA PRIJATELJICA 23.02.2009.
PRAVA PRIJATELJICA JE
VIŠE OD SESTRE,
ONA JE POPUT BRATA.
ONA TE ŠTITI, PODRŽAVA,
NA TVOJA PITANJA ODGOVARA.
ONA TE SLUŠA, NE PREKIDA,
DOK PRIČAŠ ČUTKE ODOBRAVA.
ONA TE NIKAD NE OGOVARA
NEGO TE NJEŽNO KORI.
KAKO DA ISPRAVIŠ SVOJE GREŠKE
KO STARIJI BRAT GOVORI.
I U SREĆI I U TUZI
ONA JE UVIJEK ISTA.
I KADA IMAŠ I KADA NEMAŠ
NA NJU MOŽEŠ DA RAČUNAŠ.
MOGU VAS ŽIVOTI RAZDVOJITI,
MOGU BITI KILOMETRI IZMEĐU VAS,
PRAVA PRIJATELJICA JE VIŠE OD SESTRE,
ONA JE POPUT BRATA.
ONA JE RIJEDAK DRAGULJ,
ONA JE VRIJEDNIJA OD ZLATA.
PORODICA 02.03.09
PORODICA JE KAO
STO I ŠEST STOLICA.
STO DRŽI STOLICE NA OKUPU,
A SAM IZGLEDA LJEPŠE OKRUŽEN NJIMA.
MADA SVAKA STOLICA
IZGLEDA ISTO,
SVE SE MEĐUSOBNO RAZLIKUJU.
JEDNA ZAUZIMA MJESTO
NA ČELU TRPEZE I ZATO JE GLAVNA.
DRUGA JE ODMAH SA NJENE
DESNE STRANE I NIJE MANJE BITNA.
OSTALE SVE IMAJU SVOJE TAJNE.
JEDNA GLEDA NA ULICU,
DRUGA JE BAŠ UDOBNA,
TREĆA JE NAJBLIŽA VRATIMA,
ČETVRTA JE NA ČOŠKU PA MORA
ČEKATI DA SVI ODU ,DA BI BILA SLOBODNA.
PORODICA JE POPUT RAZNOBOJNIH RUŽA.
SVAKA JE POSEBNO LIJEPA I MIRISNA,
ALI SU U BUKETU JOŠ
MIRISNIJE I LJEPŠE.
ZABORAVLJENA VAZA 03.03.2009.
U TAMNOM UGLU SOBE
POKRIVENA PRAŠINOM,
STAJALA JE ZABORAVLJENA VAZA,
NAPUŠTENA I SAMA.
JEDNOG DANA SAM JE UGLEDALA,
OČISTILA PRAŠINU SA NJE,
IZGLANCALA NJENE IVICE I ŠARE
I OSTALA BEZ DAHA.
NJENA LJEPOTA, BLISTAVOST,
NAJLJEPŠE ŠARE I MOTIVI
KOJE NIKAD PRIJE VIDJELA NISAM,
BLJESNULI SU PRED MOJIM OČIMA.
SADA UŽIVAM GLEDAJUĆI
SVOJU PREKRASNU VAZU,
SREĆNA ŠTO SAM JE PRONAŠLA
I ŠTO JE MOJA.
A GDJE SAM JA 22.03.2009.
GLEDAM SEBE SA SVAKE STRANE.
POSMATRAM, ODMJERAVAM,
PROUČAVAM .
RAZMIŠLJAM O SEBI,
O SVOJIM OSOBINAMA, SVOM IZGLEDU.
STAVLJAM SEBE U RAZLIČITE RAMOVE,
NI JEDAN NE ODGOVARA.
NIKAKO DA NAĐEM UZ SVOJU SLIKU
I ODGOVARAJUĆI RAM.
SLAŽEM, DODAJEM, ODUZIMAM,
MIJENJAM, BRIŠEM, DOPISUJEM.
UZ ODGOVARAJUĆI IZGLED
DODAJEM ODGOVARAJUĆE OSOBINE
I SVE TO URAMLJUJEM
ODGOVARAJUĆIM RAMOM.
ODMIČEM SE, GLEDAM, PROUČAVAM.
ODMAHUJEM GLAVOM,
FALI MI NEŠTO,
DA, FALIM JA.
BUĐENJE 31.03.2009.
PROBUDIH SE JEDNO JUTRO
I GLE, POPUT MORE.
GLEDAM, GLEDAM, NE VJERUJEM.
LJUDI, IMAM BORE.
IMA TOME VEĆ ODAVNO,
SAD VIŠE NE HAJEM.
GORDO NOSIM BORE SVOJE,
JER MI DOBRO STOJE.
SVAKA JE BORA SJEĆANJE
NA NEKE PROŠLE DANE,
SVAKA JE BORA TAJNA
ŠTO U MOM SRCU STANE.
MENI JE TO U REDU,
MENI TO NE SMETA,
JA SAM NA POLA PUTA,
MENI JE ČETRDESET PETA.
KAD VOLIM 31.03.2009.
VOLIM KADA SUNCE SIJA
ALI NE PREJAKO,
VOLIM KADA KIŠA PADA
ALI NE KAD GRMI.
VOLIM KADA VJETAR DUVA
AL’ VOLIM MAESTRAL.
VOLIM KADA SNIJEG PADA
ALI NE I KAD SE TOPI.
U SVEMU SAM NEŠTO TAKVA
UVIJEK IMAM MJERU.
I KAD VOLIM IL’ NE VOLIM
NE IDEM U KRAJNOST.
I NE ZATO ŠTO SAM MUDRA
NEGO, ETO TAKO,
JEDNOSTAVNO JA NE MOGU
VOLJET’ SVAKOJAKO.
MIR U MENI 04.04.2009.
OSJEĆAM MIR U SEBI.
ON JE POPUT POVJETARCA
ŠTO ME MILUJE PO LICU,
POPUT ZALASKA SUNCA
U TOPLOJ LJETNJOJ NOĆI.
ON ME VRAĆA SEBI,
UPOZNAJE SA SOBOM,
MOJ MIR JE MOJE JA.
MOJA PJESMA I JA 15.04.2009.
OSJEĆAM DA BIH JUTROS
MOGLA NAPISATI PJESMU.
KAKVA BI BILA?
VESELA IL’ TUŽNA, LUCKASTA IL’ MUDRA.
TA BI PJESMA POKAZALA
MOJE MISLI, OSJEĆANJA.
PRIČALA BI ’MJESTO MENE,
GOVORILA TIHO, SJETNO,
IL’ VESELO SA OSMIJEHOM.
VOLIM PJESMOM PRIČAT PRIČE.
VOLIM PJESMOM SLIKAT’ SLIKE.
PJESMA MI JE POPUT DRUGA
ČIJI POGLED SVE GOVORI.
DRUGAR KOJI SVE PRIVATA:
MUDROST, GLUPOST, SREĆU, TUGU.
PJESMA IMA DIVNO SRCE I
SREĆNA SAM ŠTO SAM TAMO.
KADA PIŠEM, JA SAM OVDJE 15.04.2009
KADA PIŠEM, JA SAM OVDJE,
KADA PIŠEM, JA SAM TU.
SVE NESTANE, NIČEG NEMA
OSIM RIJEČI U PROLAZU.
K’O MAESTRAL ZATREPERE
TE NESTAŠNE MISLI MOJE,
A JA MIRNO OSLUŠKUJEM,
PREPOZNAJEM, ZAPISUJEM.
SVAKA OD NJIH PUNO ZNAČI.
SVAKA OD NJIH VELIKA JE.
NEMA MALE RIJEČI TAMO,
SVAKA SVOJU SNAGU IMA.
KAD SABEREM SVE TE MISLI
I PRETVORIM NJIH U RIJEČI,
PUNO LIJEPIH, VAŽNIH RIJEČI
MOGU VAMA JA IZREĆI.
KUĆA KOJA ME ČEKA 22.04.09
MALA KUĆA U SJENCI DRVEĆA.
VELIKA VERANDA SA POGLEDOM
NA STAZU OVIČENU CVIJEĆEM.
SA DESNE STRANE KRIVUDA POTOČIĆ,
A PORED NJEGA KLUPA U
SJENCI BAGREMA.
SVE JE ZELENO I SVE JE ŠARENO.
SVE JE MIRISNO I CVRKUTAVO.
JA SJEDIM I UŽIVAM,
UPIJAJUĆI ZVUKOVE I MIRISE
PUNA LJEPOTE KOJA ME OKRUŽUJE.
SREĆNA SAM JER SAM JE SAMA STVORILA
SLAŽIĆI TU SLIKU DIO PO DIO,
GLEDAJUĆI JE DUGO
U MOJIM MISLIMA.
MALI KORACI 22.04.09.
MOJ POGLED JE SPOR.
MOJI POKRETI SU MIRNI, SIGURNI.
PODSJEĆAM SEBE NA MAČKU
ŠTO LEŽI NA SUNCU
I ZADOVOLJNO PREDE.
DA, JA SAM ZADOVOLJNA SOBOM
I TO JE LIJEP OSJEĆAJ,
NE , TO JE DIVAN OSJEĆAJ,
OSJEĆAJ KOJI OSOBAĐA ,SMIRUJE.
MALE STVARE POSTIGNUTE
MOJIM TRUDOM,
MALA SAZNANJA STEČENA
MOJIM ISKUSTVOM,
MALE ISTINE, MALE MUDROSTI,
TAKO SU VELIKI KORACI ZA MENE.
UŽIVAM U SVAKOM NOVOM KORAKU.
UŽIVAM SA SOBOM 22.04.09
Uživam sa sobom
dok druge posmatram sa osmijehom.
Okružena ljudima koji mi znače,
živim njihove tužne i
radosne trenutke,
njihove uspone i padove.
Dok se smijem i
veselim sa njima,
čvrsto držim sebe za ruku
srećna zbog osjećanja
ispunjenosti i mira.
POGLED U DALJINU 06.05.09.
ŽELIM IĆI NAPRIJED
AL’ MALIO, PA PADNEM.
PODIGNEM SE, ISPRAVIM
PA NASTAVIM DALJE.
SAVLADAM PREPREKE,
HRABRIM STALNO SEBE:
MOŽEŠ TI TO, KAŽEM,
AJDE, BUDI JAKA!
IZAZOV PO IZAZOV,
USPJEH ONDA PORAZ,
MALO SREĆE , MALO BOLA,
DIJAGRAM SE MOJ TALASA.
POGLED UPRT U DALJINU
VIDIM MIRNO MORE.
SPONTANA PJESMA 07.05.09.
IZNAD SVEGA SAM VISOKO
U KRILIMA VJETRA,
U VEDRINI NEBA,
U OSMJEHU SUNCA,
LEBDIM LAGANA.
GALEB MI JE DRUG,
PJESMA MI JE GLAS,
LJEPOTA MI DUŠA,
TREPERIJM KO TRAVKA.
SREĆA 10.05.09.
VRIJEDNO LI JE VEDRO JUTRO
KAD SE ZOROM BUDIŠ,
JOŠ AKO TE CVRKUT PTICA
VESELO POZDRAVLJA.
VRIJEDNO LI JE USTAT’ SREĆAN
PUN RADOSTI TIHE,
BEZ RIJEČI SA OSMIJEHOM
BUDIT’ NAJMILIJE.
VRIJEDNA LI JE LJUBAV
ŠTO TI NESEBIČNO DAJU,
VRIJEDNA LI JE SREĆA
KAD JE PREPOZNAJU.
MOJE RIJEČI 26.05.09.
MOJE RIJEČI SU MENI VAŽNE.
ONE SU MOJE.
JA IH RAZUMIJEM I ONE
RAZUMIJU MENE.
MOJE RIJEČI SU MOJE MISLI.
KAKO SKRATITI MISLI?
KAKO IH UKROTITI I IZMJERITI?
KAKO IH OBLIKOVATI A
DA IH NE PROMIJENIŠ,
DA IH NE IZGUBIŠ?
SKRATI, ULJEPŠTAJ, PRILAGODI.,
ONDA JE TO ODUSTANI!
ONDA TO VIŠE NISI TI I
ONDA TO VIŠE NIJE TVOJE.
PROSUĆU RIJEČI KAO
POKUPLJENE KAPI KIŠE.
NEKA SE PROLIJEVAJU SLOBODNO
I PRONALAZE SVOJ PUT.
***** 26.05.09
JA SAM SVOJA JER
VIDIM I VOLIM SEBE,
JA SAM SVOJA JER
VIDIM I VOLIM DRUGE.
******
ZAŠTO JE SUŠTINA
SVEGA I SVAKOGA U TOME
DA ŽELI DA TE PROMIJENI I
PRILAGODI SEBI NA SVOJE ZADOVOLJSTVO?
*****
MOJE SU PJESME
MOJI DRUGARI
I U TUZI I U SREĆI
ONE SU TU.
NA NJIH UVIJEK MOGU DA RAČUNAM.
MALO „ NE „ 29.05.09
PONEKAD JEDNO JEDNOSTAVNO,
MALO, ALI ODLUČNO „NE“
MOŽE VRATITI OSMIJEH U OČIMA,
ISPRAVITI RAMENA, OSLOBODITI TIJELO
I PUSTITI GA DA SLOBODNO DIŠE.
PONEKD JEDNO MALO „NE“
MOŽE DONIJETI JEDNO
VELIKO „DA“ ŽIVOTU.
SKLADAN PAR 06.06.09.
U ŠIPRAŽJU PORED PUTA
VIDJEH JEDAN SKLADAN PAR.
RASCVJETALU BUJNU ŽUKU,
ZAGRLIO DIVLJI NAR.
ISPREPRELI GRANE SVOJE
I CVJETOVE DIVNIH BOJA
MILUJU SE ZAGRLJENI,
K SUNCU GLAVE IZVIJAJU.
NE ZNAM KO JE OD NJIH LJEPŠI,
AL’ OKU SU MOME DAR,
U MISLIMA JOŠ ME PRATI
TAJ PROCVALI SKLADAN PAR.
DVANAEST MOJIH VEOMA VAŽNIH KORAKA 20.05.09.
MOJU KREATIVNOST GUŠE BLOKADE.
TRUDIM SE DA PONOVO OTKRIJEM
SVOJ IDENTITET I OZDRAVIM.
OBNAVLJAJUĆI OSJEĆAJ MOĆI,
OBNAVLJAM OSJEĆAJ IDENTITETA
I OSJEĆAJ MOGUĆNOSTI.
SHVATAM DA MOJE STVARANJE ZAVISI
OD MOJEG UMIJEĆA PONIRANJA
U SADAŠNJI TRENUTAK I UŽIVANJA U SVAKOM DANU.
SHVATAM DA JA NE STVARAM, NEGO DOBIJAM.
DA SAM KANAL KROZ KOJI STIŽE MOJA KREATIVNOST
POSLATA IZ MOJE PRAVE PRIRODE.
OBNAVLJAM OSJEĆAJ SNAGE I SAOSJEĆAJNOSTI.
SHVATAM DA JE VAŽNIJE NAPRAVITI PRVE DJEČIJE KORAKE,
NEGO RAZMIŠLJATI O VELIKIM CILJEVIMA.
OBNAVLJAM OSJEĆAJ SAMOZAŠTIĆENOSTI.
POKUŠAVAM IZ SEBE IZBACITI
NAGOMILANE OTROVE KOJI ME BLOKIRAJU I GUŠE.
POKUŠAVAM OHRABRITI SVOJU NEZAVISNOST.
SHVATAM DA JE MOJ KREATIVNI RAD
SAM PO SEBI NAGRADA,BEZ OBZIRA DA LI JE DJELO
VRIJEDNO ILI NE.
MOJE JE DA STVARAM , A NE DA KRITIKUJEM.
OBNAVLJAM POVJERENJE U SEBE.
SPREMNA SAM DA ODUSTANEM OD POTREBE
DA SVE DRŽIM POD KONTROLOM , JER:
“ NAŠA JE SVRHA DA ŽIVIMO SLOBODNO, KREATIVNO I SREĆNO”.
JA SAM TVOJA SVJETLOST 30.06.09.
JA SAM TVOJA SVJETLOST
KOJA TAMU TJERA.
JA SAM ZRAKA SUNCA
KAD JE KIŠAN DAN.
MOST TVOJ SAM
KOJI TE VODI GDJE TREBA
I OGRADA KOJA TI
SIGURNOST DA.
SVE TVOJE SAM
KADA TI TREBAM.
UZMI SVE, SVE ŽELIM DA DAM
JER SVE MOJE SI
ŠTO MENI TREBA I
S TOBOM DATO MI JE SVE
ŠTO SAM ŽELJELA JA.
KAD OSJETIŠ SREĆU 30.06.09
SREĆU I SPOKOJ OSJEDNOM OSJETIŠ,
VIDIŠ IH U OSMIJEHU SVOM.
U SIGURNOM KORAKU, MIRNOM POGLEDU,
U TIHOJ RADOSTI
ŠTO PROŽIMA TI DOM.
NE MORAŠ O TOME PRIČATI,
NE MORAŠ PRSTOM POKAZIVATI.
TO NIJE NEŠTO ČEMU SE DIVIŠ,
TO NIJE NEŠTO ČIME SE ZORIŠ.
TO KAD OSJETIŠ,OSMIJEH TI KRENE
KAO DA ZAVOLIŠ ČITAV SVIJET.
SVE TI JE LIJEPO,
SVE JE BAŠ KAKO TREBA.
SREĆA JE ŠIROKA POPUT NEBA.
RIJEČI MOJE 30.06.09.
O, RIJEČI MOJE, TECITE TIHO,
TECITE NJEŽNO IZ DUŠE MOJE,
SVAKA OD VAS HRANA JE MENI
SVAKA MI DONOSI RADOST I MIR.
TECITE VESELO, STVARAJUĆ’ PJESME.
OD MISLI MOJIH GRADITE MOST.
POKAŽITE MI ŠTO IMAM U SEBI
KO SE TO KRIJE U SRCU MOM,
POKAŽITE MI TO DIJETE ŠTO VIRI
I VESELOST DAJE ŽIVOTU MOM.
JEDNOM 30.06.09.
KADA NAUČIŠ ĆUTATI
KADA VIŠE NE BUDEŠ MORAO MNOGO REĆI,
KADA JEDNIM POGLEDOM
KAŽEŠ VIŠE NEGO SA MNOGO RIJEČI.
KADA S OSMIJEHOM MOŽEŠ REĆI , NE,
TOLIKO BLAGO DA STROGOSTI NEMA,
KADA SI BEZBRIŽAN I MIRAN
POPUT MAČKE ŠTO
KRAJ OGNJIŠTA DRIJEMA.
TADA SI NAŠAO MIR
TADA SI DIO NEBA
NE MORAŠ VIŠE TRAŽITI
STIGAO SI GDJE TREBA.
UDAHNI, 30.06.09.
U JEDNOM UDAHU PUNOM RADOSTI
I JEDNOM IZDAHU PREPUNOM MIRA,
KRIJE SE PUNO RIJEČI.
ALI, NE GOVORI, SAMO SE OSMIJEHNI,
UDAHNI DUBOKO PA
POLAKO IZDAHNI.
DJECI 30.06.09.
DOZVOLITE DA BUDEM
VAŠA OAZA
MJESTO NA KOJEM ĆE VAS
ČEKATI MIR.
KADA ŽIVOTI VAŠI KRENU,
KAD NE BUDETE VIŠE SA NAMA.
NEKA VAM SVE BUDE LIJEPO
I SAMO SREĆNIH NEK’ BUDE DANA.
ALI, SJETITE SE OAZE SVOJE,
SJETITE SE I SADAŠNJIH DANA,
SJETITE SE DA STE VI I MOJI,
A DA SAM JA ,SAMO VAŠA MAMA.
JA SAM DRUGAČIJA 03.07.09.
SVAKA MAJKA PRETJERUJE
KAD O SVOJOJ DJECI PRIČA.
JA VAM NIJESAM KO SVE MAJKE,
JA SAM GORA BAR TRI PUTA.
JA NE SAMO DA IH HVALIM,
NEGO , TO SA STILOM RADIM.
JA NABRAJAM SVE DIPLOME ,
SVE POHVALE I USPJEHE.
ALI, ŠTO ĆU KAD JE TAKO.
ONE STVARNO JESU VRIJEDNE,
ZASLUŽUJU SVE TE HVALE,
JER, PUNO SU TOGA STEKLE
SVOJIM TRUDOM I TALENTOM.
NAJVEĆI JE USPJEH IPAK
NJIHOV SREĆNI OSMIJEH NAMA.
I NEK TRAJE, NEK IH PRATI,
TO JE NEŠTO NAJVREDNIJE
ŠTO BI NAMA MOGLE DATI.
POLETI 09.07.09.
JA SAM ŠIROKA MIRNA RIJEKA,
ODMORI SE NA RUKAMA MOJIM.
JA SAM VEDRO NEBO,
VINI SE MENI U ZAGRLJAJ,
RAŠIRI SVOJA KRILA I
POLETI BEZ OGRANIČENJA,
BEZ STRAHA.
*********
RADOST JE NAJLJEPŠE OSJEĆANJE A
OSMIJEH NAJJAČI POKAZATELJ RADOSTI.
OSMIJEHNI SE.
KAKO SU VELIKE MALE STVARI 12.07.09.
KAKO SU VELIKE MALE STVARI,
KAKO JE LAKO DO NJIH STIĆI.
TE MALE STVARI ŽIVOT ČINE,
A NE NEKE VELIKE NEDOSTIŽNE.
SREĆA JE U ONOM ŠTO SADA IMAŠ.
SREĆA JE ONAJ KOG’ SADA GLEDAŠ.
SREĆA JE SJETITI SE , SHVATITI ŠTO IMAŠ,
A NE ŽELJETI ONO ŠTO NEMAŠ.
PONEKAD 05.08.09.
PONEKAD JE DOSTA
SAMO DA TE GLEDAM,
PONEKAD JE DOSTA
ŠTO ZNAM DA SI MOJ.
JER , MENI JE SREĆA
ŠTO SI TU UZ MENE
I ŠTO ČESTO SRIJEĆEM
NJEŽNI OSMIJEH TVOJ.
JA ZNAM ŠTO TI ZNAČIM.
JA ZNAM DA SAM DIO
DIVNOG SRCA TVOG,
ALI, ŽELIM TU OSTATI,
ZAUVIJEK OSTATI,
JER, TVOJE JE SRCE MOJ JEDINI DOM.